Naša povijest temelj je naše budućnosti
Ako Vas zanimaju počeci našeg dobrovoljnog vatrogasnog društva i njegova povijest, na pravom ste mjestu. U nastavku pročitajte kratki izvještaj koji Vas upoznaje sa djelovanjem DVD- a ˝Sveta Klara˝ od njegovog osnivanja, pa sve do danas. Upoznajte povijest DVD- a koji volimo, živimo i čuvamo za nove generacije vatrogasaca.
1930
U kratkim ćemo Vam crtama pokušati predočiti 80. godišnju povijest i rad našeg DVO – a koji je usprkos mnogim poteškoćama uspjelo opstati zahvaljujući generacijama požrtvovnih vatrogasaca i mještana Svete Klare. Prije 1930 godine, postojala su u susjednim općinama DVO – a koja su iza sebe već imala određenu tradiciju, te se tako rodila ideja da se i u našem mjestu osnuje isto, poglavito jer su ista bila podosta udaljena od našeg mjesta, a svi znamo da je vrijeme dolaska presudno kod gašenja požara i očuvanja imovine koja je mještanima ovog mjesta doslovce značila život.
Na inicijativu tadašnjeg općinskog odbora te nekolicine mještana Svete Klare, 25.ožujka 1930. godine, sazvana je osnivačka skupština DVO – a Sv. Klara koja se održala u tadašnjoj općini. Osnivači društva bili su redom: Marko Škrinjarić, Stjepan Škrinjarić, Stjepan Kodžić, velečasni Mijo Posavec, Stjepan Hećimović, Mijo Brnčić, Mijo Brdek, Ivan Brnčić, Mijo Mihulja; Antun Vodišek, Tomo Halama i još mnogi drugi. Prvi predsjednik našeg društva bio je velečasni Mijo Posavec, zapovjednik Tomo Halama, tajnik Stjepan Kodžić, a blagajnik Stjepan Hečimović. Društvo je sa radom počelo skromno, jer nije imalo gotovo nikakvih financijskih sredstava za nabavu opreme i uniforma te se za pomoć obraćalo raznim ustanovama. Najznačajnije doprinose društvo je primilo od bivše Savske banovine i osiguravajućeg društva” Croatia” iz Zagreba.
Opremanje društva
1936 godine kupljena prva štrcaljka
Članovi društva Vinko Rajtarić, Leonard Golubić, Juraj Furjanović, Stjepan Dragičević i Mijo Brnčić potpisivanjem mjenice, svojom su imovinom garantirali isplatu štrcaljke. Prema nađenoj dokumentaciji i sakupljenim svjedočanstvima starijih mještana, da bi društvo opstalo, članovi su od kuće do kuće skupljali dobrovoljne priloge, organizirali zabave te se snalazili na razno razne načine. Što se tiče nabavke uniforma, svaki je član donio bijelo domaće platno koje se dalo obojiti u plavo, nakon toga su se dala sašiti odijela, a troškove je snosio svaki član ponaosob.
1935 godine za novog se predsjednika bira Leonard Golubia, a umjesto Tome Halama, na mjesto zapovjednika dolazi Stjepan Jergović. Nabava opreme isto nije tekla glatko, naime 1936. godine sklopljena je nagodba sa posrednikom Deželićem iz Zagreba o kupnji vatrogasne štrcaljke ” ILO˝ za iznos od 30.000 dinara, koji je za ondašnje prilike bila pozamašna svota koju društvo nije imalo pa je dogovorena isplata na rate.
Pripomogao je i velečasni Mijo Posavec koji je društvu darovao svotu od 1.300 dinara. 1937. godine štrcaljka je isporučena te je tom prigodom bila upriličena velika proslava, za kuma je izabran Franjo Sopiabac tadašnji vlasnik tvornice” Oleks” u Svetoj Klari kojeg je na proslavi zastupao Adalbert Horvat.
Vatrogasci su marljivo radili i prikupljali priloge pa je štrcaljka konačno isplaćena polovicom 1939. godine. Kako društvo nije imalo nikakvih prostorija, zamoljena je obitelj Ane i Vinka Rajtarića koji je bio naš član, da oprema bude pohranjena kod njih.
Spomenuta štrcaljka i sva ostala oprema bila je pohranjena u njihovom štaglju punih 5 godina te su se i sastanci, sjednice pa čak i vježbe održavale kod njih. Kasnije se spremište preselilo kod obitelji Ivana Martinjaka, a nedugo nakon toga prikupljena je sva oprema i smještena u tadašnju tvornicu Oleks gdje je bila smještena pune dvije godine, a nakon toga premještena je u Crkvenjak gdje je dočekala II. Svjetski rat.
Isplatom štrcaljke javlja se ideja o gradnji vatrogasnog doma i spremišta za opremu. 1940. godine službeno je od općine zatraženo zemljište te je isto i odobreno, napravljene su sve predradnje ali gradnja nije započela jer ju je omeo početak II. svjetskog rata.
Vatrogasni dom
1956 godine počinje gradnja vatrogasnog doma
Konačno 1956. godine počinje izgradnja društvenog doma u čijoj izgradnji sudjeluju sve organizacije u mjestu. U izgradnji doma vatrogasci daju najveći doprinos, kako u broju radnih sati, tako i u novčanim donacijama. 50 – tih godina prošlog stoljeća članovi i dalje marljivo prikupljanju sredstva za suvremeniju opremu, školuju se te sudjeluju u mnogim zahtjevnim intervencijama, među kojima moram izdvojiti požar u Rafineriji kasnije poznatoj pod nazivom Enol koja se nalazila u našem mjestu i koja je predstavljala konstantnu prijetnju mještanima i njihovoj imovini zbog čestih nezgoda, nesreća i požara. Požar kojega se još uvijek sjećaju stariji mještani dogodio se godine, te su se naši članovi dobili pohvalu tadašnjeg vlasnika za brzo i uspješno gašenje te je tadašnji vlasnik u znak zahvale društvu donirao određena materijalna sredstva za nabavu opreme.
Tijekom rata imovina je bila spremljena kod mještana Svete Klare na više lokacija te je zahvaljujući tome i sačuvana, društvo je bilo desetkovano jer su gotovo svi operativni članovi bili regrutirani te je društvo održalo kontinuitet u odazivanju na intervencije zahvaljujući starijim članovima koji su redovito čuvali straže.
Po završetku rata, društvo se pomlađuje te se ponovno javlja inicijativa o izgradnji doma pošto je sva oprema društva bila smještena u gospodarskoj zgradi bivše općine. Članovi društva sudjeluju i u izgradnji društvenog doma u Čehima. Izgradnja našeg društvenog doma stagnira jer nema dovoljno materijalnih sredstava, te naposljetku i od općine dobivamo rješenje – odbijenicu, odnosno nije odobreno zemljište za gradnju.
Spremište vatrogasne opreme do 1964. godine nalazilo se u općinskoj zgradi kada je društvo konačno svu svoju opremu preselilo u svoje novoizgrađene ali još uvijek nedovršene prostorije. Izgradnju novog vatrogasnog spremišta dijelom je financirala bivša općina Remetinec, a najvećim dijelom to su opet iznijeli vatrogasci, članovi ovog društva i mještani Svete Klare.
Izgradnju spremišta pomogao je i tadašnji upravitelj” OŠ Miroslava Mrkše ” u Svetoj Klari Matija Pereković, a pok. Juraj Furjanović jedan od osnivača našeg društva oporučno ostavlja 100.000 tadašnjih dinara za dovršetak doma i vat. spremišta. Mjesto se ubrzano širi te se javlja potreba za nabavkom vozila, te je želja članova DVD- a Sv. Klara da i naše društvo ima vozilo za prijevoz agregata i ljudstva za potrebe izlaska na intervencije
Do tada su društvu kad je u pitanju bio prijevoz, u susret izlazili Antun Škrinjarić i Ivica Radionov koji su upravljali kolima na konjsku zapregu koja su bila adaptirana za prijevoz vat. štrcaljke. Društvu se tada pružila prilika te su nabavljena rabljena auto – kola” Saner” , opet iz vlastitih sredstava. Agregat” Rosenbauer “s kompletnom opremom nabavljen je uz pomoć tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu općine Novi Zagreb 10. 06. 1978. godine.
Auto navaina kola” FAP a adaptirana su od stare auto cisterne” Čistoće” uz pomoć Sektora za narodnu obranu općine Novi Zagreb i naravno, opet iz vlastitih sredstava (1968.). 70 – tih i 80 – tih godina prošlog stoljeća naše društvo je bilo posvećeno nabavljanju nove opreme, usavršavanju, a naročito vatrogasnim natjecanjima. Blisko se surađivalo sa OŠ M.Mrkše gdje je osnovano pionirsko vatrogasno odjeljenje koje je dugi niz godina bilježilo značajne rezultate. Niti stariji vatrogasci nisu zaostajali, već su 9 godina za redom osvajali prva mjesta na općinskim natjecanjima pa su tako, inače prijelazni pehar, primili u trajno vlasništvo.
Početkom i tijekom domovinskog rata, društvo radi otežano jer se povijest ponavlja i mnogi naši članovi sudjeluju u obrani naše domovine. 1997. godine zamijenili smo našu autocisternu koja je data na upotrebu DVO – u Lužan, a od DVO – a Hrašće smo dobili njihovo navaino vozilo TAM 5500.
Iste smo godine asfaltirali prostor ispred spremišta sve do NK Polet te smo u najam dali prostor ispod spremišta. U tom je prostoru bio smješten foto atelier Gosp. Ivice Bitunjca te smo za dobiveni novac od najma izgradili sanitarni čvor.
Tijekom zadnje polovice 90 – tih godina, što uz pomoć VZGZ, što vlastitim sredstvima, napravljena je izolacija spremišta, stavljena je nova glazura te su obavljeni još mnogi drugi manji popravci. Proteklih 10 mnogo se toga napravilo, usudila bi se reći konkretnijih stvari nego u sve ove godine postojanja i rada, jer u tih spomenutih zadnjih 10 godina uspjeli smo urediti spremište i salu za skupštine, urediti interijer, kuhinju, naravno podignuti krovište te ga zbog oštećenosti još jednom izmijeniti. Važno je spomenuti da smo na korištenje dobili vozilo” Mazda” pick up te da je provedena informatizacija te smo na korištenje dobili računalo sa svom pripadajućom opremom.
Vatrogasna vozila
27. prosinca 2016. godine, naše društvo na korištenje dobiva vatrogasno kombi vozilo. Primopredaja vozila odvijala se u DVD-u Sesvete a našoj dvojici članova gosp. Tomislavu Šipraku i gosp. Dominiku Koritniku ključeve je svečano uručio gradonačelnik Milan Bandić uz poruku “Čim manje intervencija, a više vatrogasnih natjecanja i druženja˝.
16. siječnja 2019. godine nakon dugo godina iščekivanja i velikim zalaganjem i upornošću našeg predsjednika gosp. Božidara Karlovića, u naše spremište dovezli smo autocisternu. Vozilo smo na korištenje dobili od Vatrogasne zajednice grada Zagreba, a koristila ga je Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba. Vozilo ima kapacitet 5.000 litara vode i našem društvu će olakšati rad i izlazak na intervencije, te ćemo moći odgovoriti na sve zahtjeve koje predstavljaju vatrogasne intervencije.
Naravno da svega toga ne bi bilo da u današnje vrijeme vatrogastvo, odnosno dobrovoljno vatrogastvo nije prepoznato kao važan čimbenik u prevenciji, ne samo požara nego i svih zamislivih katastrofa.
Posebno moramo spomenuti Vatrogasnu zajednicu grada Zagreba koja izdvaja značajna sredstva za izobrazbu, nabavu opreme i stručnu pomoć, kako za naše vatrogasno društvo tako i za svih 57 društava koji se nalaze pod okriljem iste. I na kraju, moramo biti, odnosno moramo postati, svjesni zahtjevnih vremena u kojima živimo, svakim smo danom svjedoci prirodnih katastrofa i elementarnih nepogoda svih vrsta. Stoga je naša dužnost da bar svoju zajednicu i naš grad učinimo sigurnijim.