Kod Svetoklarskih vatrogasaca, prepuno stvaralačkog žara

Rotor – Prvi volonterski portal Novog Zagreba posjetio je naš DVD i objavio članak o našem uspješnom radu. U nastavku pročitajte kompletan članak koji možete pronaći i na njihovom blogu na adresi: DVD Sveta Klara – rotorzg.blogspot.hr

Sveta Klara – Ovog tjedna smo posjetili Dobrovoljno vatrogasno društvo “Sveta Klara”, u njihovom iznimno lijepo uređenim i priznanjima i nagradama okićenim zidovima, društvenim prostorijama. Uže rukovodstvo smo zatekli pri održavanju redovitog tjednog sastanka, na kojem se dogovaraju, analiziraju i planiraju sve relavantne informacija, vijesti , te sadašnje i buduće akcije.
Kako smo uspjeli doznati, ovo Dobrovoljno vatrogasno društvo sa ponosom i odgovornošću zauzima mjesto – po svom osnutku, među najstarijim društvima u ovom kraju – sa vrlo čvrstom i ukorjenjenom tredicijom vatrogastva kod svih mještana ovog našeg (po broju stanovnika) najvećeg naselja u Novom Zagrebu.

 

Kako bi što bolje upoznali ovo Dobrovoljno vatrogasno društvo, zamolili smo predsjednika g. Božidara Karlović ali i ostale članove užeg rukovodstva, da nam ukratko kažu ponešto o povijesti, sadašnjosti ali i budućnosti ovoga često nagrađivanog društva. Prije nego što je krenuo sa svojim izlaganjem g. Božidar Karlović nam je skrenuo pozornost, kako se 27. veljače 2016. godine u ovim prostorijama Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveta Klara, sa početkom u 19.00, sati se održava redovita – Godišnja skupština – Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveta Klara.

 

Na skupštinu su pozvani, kao i svih ovih proteklih godina – svi članovi, prijatelji, podupiratelji i uzvanici. Iskreno se nadamo kako će odaziv biti velik, kao i obično, jer to je već tradicija i navika svih nas i naših prijatelja (iz poglavarstva Grada i Gradske vatrogasne zajednice grada Zagreba, te prijateljskih Dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Novog Zagreba, ali i šire.

Naše Dobrovoljno vatrogasno društvo je osnovano 25. ožujka 1930. godine, kada je sazvana osnivačka Skupština. Sa ponosom bih istaknuo poneke od osnivače. Bili su to: g. Marko Škrinjarić, g. Stjepan Škrinjarić, g. Stjepan Kođić, vlč. Miji Posavec, g. Stjepan Hećimović, g. Miji Brnčić, g. Mijo Brdek, g. Ivan Brnčić, g. Mijo Mihulja, g. Anton Vodišek, g. Tomo Halama i još mnogi drugi…

Za prvog predsjednika izabran je g. vlč. Mijo Posavec, a za zapovjednika g. Tomo Halama, za tajnika g. Stjepan Kođić a za blagajnika g. Stjepan Hećimović. Spomenuo sam naše predhodnike, naše utemeljitelje i k tome želim dodati kako naše Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveta Klara, od tih dana pa sve do danas, djeluje neprekidno 86. godina (za četiri godine , imati ćemo proslavu velikog jubileja – 90. godišnjicu postojanja!). Društvo nije prestajalo sa svojim aktivnostima ni u vrijeme Drugog svjetskog rata, no ni za vrijeme Domovinskog rata.

Ovdje bih se prisjetio, kako smo u našem naselju Sveta Klara imali rafinerija nafte “Enol”, gdje su bila tri velika požara u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je pogođene rafinerija, direktno kumulativnim bojevim glavama i tada je također naše društvo dalo značajan doprinos u toj obrani i zaštiti samog naselja i tadašnje rafinerije.

Po završteku Drugog svjetskog rata, društvo je napredovalo. Ovdje želim istaknuti kako je vrlo skoro pribavljena prva motorna štrcaljka (Ilo štrcaljka) sredstvima samih članova društva. Nakon toga se krenulo u omasovljenje društva, ubrzo je započela gradnja Vatrogasnog doma…. Kontinuirani rad se nastavljao sve do Domovinskog rata, kada smo isto tako djelovali bez prestanka.

Kao što sam već kazao, iza nas je 86. godina kontinuiranog i marljivog rada. U međuvremenu smo dobavili Mazda vozilo, za početno gašenje požara sa “modulom”, koji je zapremine 250 litara. naime, sve manje požare gasimo sa ovim opremljenim vozilom, no ako se radi na žalost o nečem većem tada izlazimo sa našim većim, navalnim vozilom TAM 5500, zapremine 2 500 litara vode i sa pumpom za pjenu, sa pjenilom (sve ovisi o vrsti požara!?)

Također od ostale vatrogasne opreme posjedujemo prikolicu sa agragatom, kapaciteta 1800 litara u minuti, sa kojim smo u mogućnosti veće količine ispumpati veće količine vode (npr. poplave od podzemnih voda u naselju Kajzerica…) . Posjedujemo i manju crpku, (kapaciteta do 1 000 litara u minuti.) Opremljeni smo također i sa uranjajućim crpkama, koje se korite za neka manja ispumpavanja ( za, npr. podrume i sl..).

Isto tako bih istaknuo, kako smo skoro našu opremu nadopunili i agregatom za struju , sa dva izvoda ( sa monofaznom i trofaznom strujim).

Pri kraju želim istaknuti kako smo prisutni na svim vježbama, združenim vježbama, na takmičenjima. Naravno, naš rad je ostavio pozitivnog traga, na samo u gašenju požara i redovitoj preventivi i edukaciji, već i u ovom natjecateljskom dijelu, pa ako naše vitrine, krase, mnoga Priznanja, Plakete, Diplome, medalje i pobjednički pokali.

Također, u svom radu Društvo iznimno mnogo truda vremena i entuzijazma poklanja radu sa mladim članovima, no o tome će moje kolegice, zasigurno kazati više. Naši mladi čine dobar dio članova, gdje je ukupan broj članova Društva negdje oko sedamdesetak. Moram sa ponosom istaknuti kako od toga broja članova, desetak članova, odnosno članica čine žene! To su sve redom žena sa položenim – Vatrogasnim ispitom – no, neke su svojim radom i upornošću i “otišle i dalje” i uspješno položile sve potrebno, te postale – dočasnice.

– Što je vas, draga gđica. Karlović motiviralo da se Vi, uključite u redove vatrogasaca?

– Odmah, na prvu moram kazati kako mi je izprva motiv ali i uzor bio moj otac! Kad sam bila mala djevojčica, prekrasno mi ga je bilo vidjeti u toj moćnoj uniformi. Ne znam kako drugi, no ja doživljavam vatrogastvo, kao jedan veliki, ukusan i slasan kolač , koji je izmješan od iznimno mnogo važnih i nazaobilaznih, također lijepih i slasnih sastojaka. Tu je u prvom redu, volontiranje, potom spašavanje tuđih života i tuđe imovine, dakle humanizam, posle toga iznimno prijateljstvo, prožeto nemjerljivim povjerenjem, ali isto tako druženje ( ponekad bude u teškim uvjetima, na intervencijama ili u lakšim kada tek uvježbavamo pojedine vježbe. Bilo kako bilo, uvijek se u našem druženju pronađe razlog, i mjesto za osmjeh, podršku i razumjevanje…), također je tu i međugeneracijsko druženje, toleriranje i razumjevanje. Mogla bih još nabrajati sastojaka ovog ukusnog kolača, no spomenuti ću još samo ekologiju za kraj. Nikada nećete susresti ni jednoga vatrogasca koji ne voli i ne čuva prirodu i sve životinje!

I tako, iznimno sam bilo ponosna na svoga oca, na njegovu uniformu i na to što je on pravi vatrogasac. No, kao kćer takvog oca uvijek sam bila tu negdje, i kada su bile Godišnje skupštine ja sam kao mala djevojčica pomagala (naravno, ne samo ja, bilo je i druge djece…). Sva su ta djeca, zajedno sa mnom, pogađate ? Da, ovdje među nama – danas, ponosni vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveta Klara.

Draga gđica. Karlović, koliko ste godina aktivni, punopravni član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Svata Klara?

– Upravo se navršilo osam godina.

– Kako je Vam je proteklo to vrijeme?

– Uh, najvećim dijelom je bilo puno , puno lijepih trenutaka. Uvijek je dobro biti u prilici i moći pomagati drugima. To je doista bitno! No, bitno je također tu spoznaju prenijeti i na mlađe generacije, što mi ovdje u Društvu i radimo. Moram kazati kako nas veseli da se u naše Društvo, uključuje sve više mladih iako bi mi htjeli još više.

U svemu tome nam svesrdno pripomaže gđa. Tatjana Bedaković, ravnateljica Osnovna škole – Sveta Klara. Svake godine održavamo pokazne vježbe, ali isto tako svake godine odlazimo, što Zapovjednik, što mi ostali, kako bi motivirali i privukli što veći broj djece u naše radove, ponosnih vatrogasaca.

Za kraj, kažite nam nešto o samom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Sveta Klara.

– To je jedna velika obitelj! Sastajemo se skoro svaki tjedan, jer se dosta toga i traži od nas i od Vatrogasne zajednice grada Zagreba. Moramo stalno biti u kontaktu jedni sa drugima i rješavati stvari kako nam dolaze.

Molimo vas, ovo će vjerovatno zanimati naše čitatelje. Kažite nam , da li ste vi podijeljeni kao društvo, npr. na mlađe , starije…?

– U principu i jesmo. Znači, imamo mladež – to su svi uzrasta do 18. godina. Od 18. godina , član je dužan, ako želi ostati u ovoj organizaciji, položiti “Vatrogasni ispit”. Kada to obavi, postaje aktivni vatrogasac i aktivnim se vatrogascem smatra svatko do svoje 60. životne godine, znači dok može ostvariti “Liječničko uvjerenje”. Dakle, svaki vatrogasac mora imati “Liječničko uvjerenje” koje se obnavlja svake dvije godine.

Na kraju bih htjela reći, kako naš rad nije uvijek baš tako ozbiljan, kako se vjerovatno dade zaključiti iz svega do sada rečenog. Naime, posla svake akacije, vježbe, sastanka, natjecanja i sl…., ono što izdvaja nas Vatrogasce i čini posebnima je upravo naše druženje koje se nastavlja i nakon svega navedenoga.. Vrlo brzo će te moći čuti šalu, vic, smiješnu dogodovštinu, bez obzira, na umor, težinu zadatka ili viježbe. Također nam nisu ni strane, rođendanske proslave, roštiljade, izleti, druženja sa prijateljskim društvima po cijeloj Lijepoj našoj.

– ( g. Tomislav Grgačević, dočasnik prve klase, Zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sveta Klara ) Ove godine osobno navršavam dvadesetu godišnjicu rada u našem Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Sveta Klara. Osam godina sam vršio dužnost dozapovjednika, a posljednje četiri sam Zapovjednik. Svo to vrijeme, prolazili smo kroz dobra vremena i razdoblja, ali i kroz ona druga. U sjećanje, na sreću ostaju nam samo lijepe i dobre stvari, dok one druge brzo odu u zaborav.

Htio bih za one mlađe ili za one malo manje upućena u naš rad, kazati kako nije samo bit, kako mi dolazimo na intervencije. Također mi radimo sa mladeži, ali i kao odrasli vatrogasci radimo vježbe, teme – odrađujemo, prema Vatrogasnoj zajednici grada Zagreba, ali isto tako organiziramo i raznorazna druženja u kojima uvijek učinimo, neki mali domjenak, jer bez smijeha, šale, roštilja, harmonike ne bi bili ni vatrogasci.

 

Izvor: rotorzg.blogspot.hr

PODIJELI: